Oko ponoći sa 18. na 19. travnja 1925. izbio je veliki požar na baraci, odnosno domu kluba Baluni. Vatrogasci su brzo stigli u uvalu Baluni, ali nisu uspjeli i baraka je, osigurana na 200.000 dinara, potpuno izgorjela. U to je doba bilo takvih slučajeva, a najpoznatija je priča o Hajdukovoj baraci.

U svakom slučaju Jadran je brzo obnovio svoj dom jer je tog ljeta bio određen za organizatora državnog prvenstva i nije bilo puno vremena do kolovoza.

Jadranaši su se već krajem srpnja 1925. zbilja potrudili da brzo i efektno podignu novu kuću, za ono doba moderno zdanje s mnogo prostorija. Ukupni troškovi iznosili su oko 250.000 dinara, tako da je Jadran izgradio
dom bez ičije pomoći.

Jadran je igrao nemalu ulogu i u društvenom životu Splita. Poznate su bile njegove zabave i kostimirani plesovi koji su se održavali u zimskim mjesecima pa u Narodnom kazalištu zajednički veliki ples Hajduka i Jadrana, dva velika državna prvaka iz 1927. To zajedničko nastupanje Hajduka i Jadrana kao dva trofejna splitska kluba – bilo je početak stvaranja velike splitske četvorke.

Slijede godine dominacije kada Jadran primjerice 1928. daje deset reprezentativaca od ukupno njih 22. A uz taj društveni ugled vezuje se i jedan iseljenik.

Frano Petrinović, ugledni iseljenik iz Supetra na Braču, dolazi iz Australije i posjećuje Jadran te mu daruje 1.000 dinara 1926., a kao veliki ljubitelj sporta i Splita nudi izuzetno vrijedan trofej, srebrni pokal od 60.000 dinara.

Trofej je ustanovljen kao fenomenalan motiv jer je Petrinović smislio da se srebrni skupocjeni pokal dodjeljuje prijelazno, a u trajno vlasništvo onome tko bude prvakom države pet puta za redom ili barem unutar sedam
godina. I Jadran je uspio, u stvari ga je Petrinović natjerao na to.

iz monografije "Svi jadranovi ljudi 1920-2010", Mario Garber