Kad su iz novina saznali da su okupatorske vlasti promijenile klubu ime, imenovali potpuno novu upravu i objavili početak djelovanja Jadrana pod okupatorskim vlastima, jadranaši su kolektivno napustili plivalište u Zvončacu. Okupatorske vlasti su pokušale pridobiti jadranaše nudeći im veliku financijsku pomoć i sudjelovanje u talijanskoj ligi, ali sve je to odbačeno i 19. srpnja došlo je do službenog raspuštanja kluba.

Talijani ipak nisu popuštali u svojoj zamisli. Pokušali su organizirati priredbu na Zvončacu pod njihovim novim imenom Societa di nuoto Juventus. Ali su jadranaši to saznali i na brzu ruku dogovorili bojkot, protestnu utakmicu kompletne prve i druge ekipe Jadrana. Sve je priređeno na Bačvicama.

Bilo je to poput povratka u doba divljih ratobornih buntovnih republika s početka stoljeća. Na Bačvicama se okupilo puno svijeta, i naravno, netko je alarmirao i odmah je stigla jedna talijanska barkasa s karabinjerima te
rasturila skup. Talijani su ostvarili svoju zamisao i održali na Zvončacu plivački miting, ali bez prisustva publike pa je zapravo svako njihovo nastojanje doživjelo potpuni poraz. Jadran će ponovno početi s aktivnostima
nakon oslobođenja 1945., a mnogi njegovi članovi priključili su se ondašnjem Narodnooslobodilačkom ratu.

Odmah nakon ulaska partizanskih jedinica u listopadu 1944. u oslobođeni Split, započela je akcija obnavljanja kluba. Poslije rata od 1945. u obnavljanju sporta Jadran je bio sekcija Hajduka kojemu su priključene gotovo
sve sportske aktivnosti. Jadranove zvijezde su Miro Mihovilović, Ivo Giovanelli, Tonko Gazzari, Dane Matošić, Marko Brajnović, Veljko Bakašun, Ante Roje ...
S godinama stasat će i jedna plivačka generacija odgojena na leđima zaljubljenika Jadrana kakvi su bili
Olga Roje, Danica Beara, Nađa Cipci, Ksenija Borković, Ante Bačić, Nonweiller, Ante Majić, Lučić, Špan, Marasović, Katunarić…

iz monografije "Svi jadranovi ljudi 1920-2010", Mario Garber