Jadran je pravu prednost imao i u trenerskim stručnjacima, zaljubljenicima plivanja koji se nisu odvajali od bazena. Nakon Mirka Franceschija, koji se već pedesetih zanimao za pedagoški plivački rad, pravim
draguljom uz rub bazena pokazuje se sve više Niko Tudor koji je 1957. počeo odgajati nove rekordere, osvojivši naslov prvaka na pionirskom državnom prvenstvu, a jednim od vječno prisutnih pedagoga koji je povezao
sva ta trenerska i plivačka pokoljenja, smatra se svakako Zvone Barišić.

Tudor će četiri godine uzastopno osvajati titule s Jadranovim talentima i temeljitim pripremanjem plivačke ekipe, a pored tog učiteljskog rekordera Jadran će tih dvadesetak godina plivački moćno funkcionirati i pod organizacijskom kontrolom plivačkog predsjednika Borisa Pentića, dakle funkcionera od zanata, jer je i sam na Zvončacu prošao sve što treba kao nadareni plivač i pionirski rekorder, došavši prvi put na bazen s jedva deset godina.

Kasnih pedesetih Dunja Pilić se trudi zadržati Jadrana na pozicijama u leđnome stilu, jer to je bila već jedna Jadranova tradicija. Aleksandar Barišić i Višnja Varga imaju isti zadatak jer odlaze Nenad Cambj, Matej Njeguš... Ali jedini pravi spasitelj je Veljko Rogošić, “čudo od čovika”, vjeran tom geslu i u penziji, kao da je odlučio tako i umrijeti, kao posljednji maratonac. Veljko Rogošić godine 1960. sprema u džep čak pet jugoslavenskih rekorda. U momentu kad svi napuštaju Jadrana, pa i Ivo Trumbić koji iz vratara izrasta u izvrsnog beka, te uskače u reprezentaciju nakon Jadranove titule 1960. godine – na Olimpijskim grama u Rimu Jadranove boje u reprezentaciji brane Ivica Cipci, Toni Nardelli i Veljko Rogošić.

Dogodine, 1961. – Jadran je prvak države u plivanju. U Jugokupu plivači Jadrana postižu nove državne rekorde, zahvaljujući Lidiji Kurir i Aleksandru Barišiću. U to doba pliva i skuplja jadranaške bodove i Olga Sinčić, na državnom prvenstvu u Beogradu Jadran je uvjerljivo prvi jer Rogošić dobiva sve utrke osim sprinta na 100 m, a velika je pomoć plivačica iz terceta Lidija Kurir – Dunja Pilić – Olga Sinčić. Na pojedinačnom prvenstvu države u Dubrovniku Rogošić uzima šest titula državnog prvaka, na 100 leptir i 1500, 400 slobodno i 200 leptir, pa 400 mješovito i 200 slobodno. U ime Jadranove tradicije leđnog stila Lidija Kurir je prva, a Dunja Pilić druga. Aleksandar Barišić je najbrži na 100 leđno. A evo i Cipcijevih, poslije Nađe, Ivice i Zdenke, nastupa i sestra Vesna, među najboljim prsašicama u zemlji. Javljaju se nove generacije s Ljubicom Tresić Pavičić, starta i sestra Dunje
Pilić Gordana, nastavljajući tradiciju leđašica od Danice Beare, preko Majde Majcen, do sestre joj Dunje i Lidije Kurir.

Od zadnje vaterpolske titule 1960. nadalje Niko Tudor osvaja četiri naslova prvaka države u plivanju i u tom razdoblju se pojavljuju ili dominiraju imena: Veljko Rogošić, Nenad Cambj, Aleksandar Barišić, Tito Cazar, Borut
Pirc, Gordan Frank, Joško Krstulović, Zoja Marasović, Dunja Pilić, Lidija Kurir, Vesna Cipci, Olga Sinčić, Gordana Vrančić, Sonja Kovačić, Bonina Lukšić, Gordana Ivanko, Ante Rendić, Odesa Jurić, Višnja Ožanić, Ljubica Tresić Pavičić, Vinko Lisica, Branko Glavinović, Gordana Pilić, Juraj Petrović, Ivica Mandić, Želimir Šitić, Đorđe Čenić, Miranda Vrdoljak, Nastja Matošić i Ana Boban.

iz monografije "Svi jadranovi ljudi 1920-2010", Mario Garber