Devedesete godine plivački Jadran dočekuje prilično spremno s dvije titule državnog prvaka, no glavne su njegove odlike odraz tradicije Jadranove škole plivanja tako da nikad nisu presušili izvori novih rekorderki i rekordera. Nađa Pentić i Edita Grubišić nosile su Jadrana slavno kao i velike jadranašice iz davnih pedesetih ili šezdesetih, međutim, plivanje je kao sport na ovdašnjim nogometaškim doživljavanjima sporta teško dolazilo do statusa senzacije, osim, naravno, među plivački kulturnim slojevima.

Nađa Pentić je na primjer bila 13 puta prvakinja države i to u Jugoslaviji, dakle u znatno masovnijoj konkurenciji. Prva je plivala ispod minute 100 m slobodnim stilom. A Edita Grubišić je izvela povijesni podvig time što je donijela titulu nakon 49 godina, gotovo pola stoljeća. Svih tih desetljeća od MIS-a do danas Jadran je bio plivačka institucija. Njegovi državni prvaci rađali su se u Jadranovoj školi plivanja. Bila su to velika imena, Katja Bjelajac, Gorana Zajc, Lejla Krešić, Dijana Kvesić, Tanja Šola, Branka Šustić, Ana Buličić, Marija Dadić, Maja Jelušić, Nataša Tomanović, Nancy Lovrinić, Tomislav Karlo, Miloš Milošević, Siniša Viđak, Bruno Amižić, Miro Vučetić, Vanja Rogulj, Ante Mašković, Ante Cvitković ...

Zanimljivo je da je Miloš Milošević bio naš, Jadranov plivač tri godine, govori Penta. Milošević je dugo plivao u Mornaru i prve zapažene rezultate postigao je već kao šesnaestogodišnjak, da bi onda počeo stagnirati. A bio je već omladinski prvak Europe. Najednom je odlučio da se ostavi plivanja. Mi smo ga pozvali da dođe u Jadran. Preuzeo ga je Niko Tudor. Već je 1991. na svjetskom prvenstvu u Perthu zauzeo treće mjesto na promotivnoj utrci na 50 m leptir. Vraćen mu je motiv, volja, smisao...

I onda dolazi 1992. i Olimpijada u Barceloni. Bila je to gotovo afera jer je Milošević već tada bio plivač kalibra vrhunskog europskog i svjetskog sportaša, a Antunu Vrdoljaku se namjestila takva igra da ga nije pozvao na Olimpijske igre. To su bile prve Igre za jednu osamostaljenu Hrvatsku. Splitsko je plivanje nudilo dva vrsna napadača na prve pozicije, Tomislava Karla i Miloša Miloševića. Bio je to neobjašnjiv potez Antuna Vrdoljaka, potez zbog kojega smo vjerovatno izgubili medalju na Olimpijadi. Razočarenje je bilo golemo i umalo su oba plivača prekinula karijeru. Na kraju su otišli iz Jadrana, a Milošević je već iduće 1993. bio svjetski prvak na 100 m leptir u Palma de Mallorki, a Karlo je bio europski prvak na 50 m leđno. Na žalost ne kao članovi Jadrana. Bilo je to već vrijeme kad se Niko Tudor prvi put počeo povlačiti s isturenog mjesta trenera plivanja u Jadranu, pa će Miloša i Tomislava preuzeti Vedrana Zavoreo, kojoj je ova nepravda uskratila najveći uspjeh u karijeri.

iz monografije "Svi jadranovi ljudi 1920-2010", Mario Garber